• An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
  • An Image Slideshow
Home O Krapini Legenda o ?ehu, Lehu i Mehu
Legenda o ?ehu, Lehu i Mehu Ispis Email

slika1-cehlehmeh-vilina.jpgPri?e su lijepe i kad nisu istinite. Njihovo nastajanje, postojanje i usmeno prenoenje svjedo?i, kako je velika i iva stvar ?ovjekova mata, koja nepoznato i tajnovito eli odgonetnuti, oivjeti i zaodjenuti odijelom stvarnosti. Pr?e su dokaz, da u svakome ?ovjeku ima neto dje?je neposrednosti, iskrenosti i lakovjernosti.
I Krapina ima svoju pri?u, po kojoj je postala kolijevkom slavenskih naroda i sreditem jednog idejnog narodnosnog gibanja. Ima svoju legendu o ?ehu, Lehu i Mehu i njihovoj sestri Vilini. I da nije lijepa ne bi ivjela na ustima naroda i ne bi se pripovijedala, a to u?eni ljudi kau da je neistinita, jedan je razlog vie da se o njoj govori i da je se ?uva novin naratajima.

Nju prema narodnoj krapinskoj predaji, Ljudevit Gaj ovako zapisa:
Na ova tri brijega to se nad ovim mjestom (Krapinom) diu bijahu tri grada. Ovaj, od koga su se ovolike stare zidine jo uzdrale, od negda zvae se, a tako i dananji dan, kao i samo mjesto Krapina. Na onom brdu, ondje nad franjeva?kom crkvom, bijae grad imenom Psar, a tu nad gospodskom (spahinskom) vodenicom, na brijegu abcu bijae grad istoga imena abac. U ova tri grada tri brata, po imenu ?eh, Leh i Meh, negda vladahu. Ova tri brata bijahu kraljevske krvi naega (slavenskoga) naroda te imahu sestru, koja se je zvala Vilina. U ono vrijeme Rimljani gospodovahu ovom zemljom. Od njih na narod za nevolju mnogo stradae te podnoae velike sile.
Viteka se bra?a dogovarahu me?u sobom, kako bi se mogli oteti ispod tekog jarma rimskoga. Kako najstariji ljudi pripovijedahu,me?u krapinskim i psarskim gradom konat visimost visae o lancih. Po ovom mostu brat bratu dolaae na tajne dogovore. Utom sestra njihova bijae u skrovitoj (tajnoj) ljubavi sa rimskim poglavarom, koji je zapovijedao ovom zemljom. Kad su se bra?a dogovorila sa ostalim znamenitimi poglavicami narodnimi i okletvom (zavjerom) ujedinila protiv Rimljana te svije?ala, da ?e na njih slono udariti, Vilina, prevelikom ljubavlju opojena, izdade okletvu ljubavniku svome. Okletnici ipak udare na njega te ga ubiju, a ona najprije ute?e u Duplja?u u Strahinje, a odanle u Jame nad utnicom, koje se jo i danas zovu Ljubine iliti Vuline Jame, a ono zato, jer su ondje prebivale vile, koje su od obranu svoju primile imenjakinju svoju. Ondje ona rodi gospodsko ?edo. Malo je vrijeme potom postojalo, kad se ona sun?ala pred piljom, bra?a, naavi se u lovu, zapaze je, uhvate, odvedu u grad Krapinu i uzidaju u onom tornju, koji je nad vratima drugoga dvorita blizu pe?inske pivnice, u jednom uglu, a od djeteta se njena osobiti ?udo stvori. Divlji vo, jedan dan kad su se vile po umi bile razile, utr?i u pilju, gdje se dijete zlatnom jabukom sigralo. Divlji vo se u njega zaleti, digne ga na rogovima i divljim skokom prosko?ivi kroz podzemaljski put, koji je ispod gora Velikoga lieba i Hajdinskoga Zrna vodio, ?a na drugu stranu ondje onako iznese napolje u umu, gdje ga je neki pustinjak sahranio, a ono se mjesto od onoga vremena do dananjega dana, po lijepoj glavi ovoga djeteta, zove Lijepa Glava - Lepoglava. Rimljani da osvete ubistvo svoga ?asnika i da pokore pobunjeni narod, zapo?ee utom sa svih strana kupiti vojsku.
Tri brata, vide?i kako ne mogu onolikoj sili kolika se dizala na Zagorje, gdje su se oni bili utaborili, ni prevrlom hrabro?u da odole, skupe sve starjeine, upane i satnike narodne, svije?ahu - odlu?e, da sa svimi odli?nijmi pristaami svojimi ostave svoju domovinu i da se posve isele iz rimske drave. Oni su znali da se narod naega (slavenskoga) jezika daleko prua preko Dunaja, i zato pre?oe sa vjernimi svojimi preko Dunava pa se tamo razi?oe na tri strane i utemeljie tri drave slavenske. ?eh podie stolicu svoju u Pemskoj zemlji Bohemiji, Leh u Poljskoj, a od Meha zadobie Moskovati (Rusi) svoj po?etak. I ovako je prava korenika svega naega naroda slavenskoga izila iz ove nae okoline.
Tako je Gaj oblikovao ovu pri?u oko 1851./1852., u zrelim godinama i teko je s punom sigurno?u re?i, kako je ova pri?a neko? glasila u narodnim ustima.